Čak 91 posto građana Hrvatske koji su rođeni u siromašnim obiteljima i kao odrasli će biti siromašni. Po tome smo najgori u Europi!

Jutarnji list Ankete, Financijska sigurnost, Obrazovanje, Zaposlenost

Nejednakost u Hrvatskoj: velika ili mala? Ako je riječ o izbornoj kampanji, pitanje nejednakosti je pravo pitanje: provlači se kroz regionalnu i obrazovnu, također i gospodarsku, a ne samo socijalnu i poreznu politiku. Nejednakost je jedno od pitanja koje dosadašnji tijek izborne kampanje zaobilazi. Je li to zato što nejednakost u Hrvatskoj nije veliki problem?

Prema ljestvicama nejednakosti Hrvatska pripada u one zemlje u kojima je imovinska i nejednakost prihoda umjerena, kao i u većini zemalja u našem okruženju. Veće su nejednakosti u razvijenim zemljama kao što je SAD, i u zemljama u razvoju, kao što su Brazil i Kina.

Jesu li socijalne razlike u Hrvatskoj danas veće nego prije 90-tih?

Ipak, Hrvatska vrlo loše stoji prema tzv. jednakosti šansi, jednakosti prilika koje stoje osobito pred mladima. Dijete čiji roditelji nisu završili fakultet ima u Hrvatskoj desetak puta manje šanse da završi fakultet nego isto takvo dijete u Finskoj. Analitičari Eurostata izračunali su da je tzv. vertikalna mobilnost u Hrvatskoj najlošija u Europi: visoka je vjerojatnost da osoba rođena u siromaštvu cijelog života bude siromašna, a teško će steći visoko obrazovanje ako ga njezini roditelji nisu imali. Osim toga, istraživanje provedeno na osobama u dobi od 25 do 59 godina pokazalo je da čak 91 posto ispitanika koji su odrasli u teškoj financijskoj situaciji kaže da ni sami u odrasloj dobi ne mogu spojiti kraj s krajem.

Ima li u Hrvatskoj pametno dijete siromašnih roditelja iste šanse da završi fakultet kao i dijete bogatih roditelja?

Važno je uočiti da je nedostatak prilika za uspon po socijalnoj ljestvici vezan uz regionalne razlike. Nedavna Eurostatova analiza pokazala je da Bugarska, Rumunjska i Hrvatska imaju najveće regionalne razlike po nizu pokazatelja: na hrvatskom selu, primjerice, u riziku od siromaštva živi gotovo dvostruko više osoba nego u gradu, dok u nizu zemalja, poput Češke, Slovenije ili Njemačke, te razlike jedva da postoje.

U tekstu o nejednakostima Globus otkriva da ni razlike u svotama koje građani imaju na štednji nisu beznačajne. Podaci kojima raspolaže ministar financija Boris Lalovac jasno pokazuju da je (u trenutku izračuna) tek desetina vlasnika bankovnih računa posjedovala gotovo 80 posto ukupne ušteđevine te da je ista desetina građana u tom trenutku ubirala čak 93 posto kamata. Više od polovice ukupne ušteđevine (86,8 milijardi kuna, odnosno 50,2 posto ukupnog novca) posjedovalo je tek 2,5 posto vlasnika računa (njih nešto manje od 75.300). Svaki od njih posjedovao je 1,15 milijuna kuna.

Pitanje nejednakosti je očito pravo pitanje.

Živi li se na hrvatskom selu jednako dobro/loše kao i u Zagrebu?