FINANCIJSKA PISMENOST I HRVATI Ove zadatke 15-godišnji Kinezi rješavaju gotovo savršeno. A koji je vaš skor?

Jutarnji.hr Financijska sigurnost, Vijesti

U svojem financijskom poslovanju građani Hrvatske suočavaju se s rizicima. U detaljnom tekstu u Jutarnjem listu, koji možete pročitati ovdje, Marijana Ivanov, profesorica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, opisuje rizike u upravljanju osobnim financijama: rizik inflacije, kamatni rizik, valutni rizik, tržišni rizici, rizici likvidnosti, rizik dohotka, rizik nezaposlenosti, porezni rizici, rizik starosti (dugovječnosti), rizik siromaštva i socijalne isključenosti, osobni (individualni) rizici. Posebno je značajno da se građani ne mogu potpuno osloniti na pomoć države čak ni u onim
segmentima u kojima je država izrazito prisutna, kao što je obavezna mirovinska štednja kojom se građani osiguravaju od rizika dugovječnosti.

Postavlja se pitanje koliko su građani financijski pismeni da se suoče s opisanim iskušenjima. Je li politika financijskog opismenjavanja pravi odgovor na izazove financijskih rizika ili  je bolji neki drugi način, na primjer promotivne kampanje, koji će angažirati odgovornost pojedinca za vlastitu financijsku sigurnost a neće zanemariti ni pravu mjeru solidarnosti?  Donosimo izvatke iz PISA testa kojim se ispituje financijska pismenost na kojem su hrvatski učenici pokazali prosječne rezultate, a najbolji su bili učenici iz Šangaja i Singapura.

Pokušajte ih riješiti:

Također, donosimo i komentar Andrijane Mušure, koja predaje na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, a koja uočava da “financijski pismen pojedinac neće nužno donositi kvalitetne odluke” te uspoređuje efekte programa financijskog opismenjavanja s učinkovitošću prikazivanja posljedica financijskih odluka u tv-sapunicama.

andrijana_musura7-080610Andrijana Mušura: TV-sapunice efikasnije nego programi financijskog opismenjavanja

Financijska pismenost, najjednostavnije rečeno, odnosi se na specifičnu potrošačku vještinu uspješnog upravljanja osobnim financijama. Financijski pismen pojedinac sposoban je među mnoštvom financijskih proizvoda izabrati onaj koji odgovara njegovim potrebama, razumije pojam rizika kojega nose pojedini proizvodi, osviješten je o stupnju rizika koji je sam u stanju tolerirati te informiranim odlukama utječe pozitivno na vlastito financijsko blagostanje. No, zasićenost financijskog tržišta proizvodima i količina informacija sa kojom se potrošači suočavaju, zajedno sa pristranostima i kognitivnim ograničenjima pojedinaca prilikom donošenja odluka, čine prethodnog pismenog pojedinca više iznimkom, a manje pravilom. S obzirom na sve veću osobnu odgovornost za vlastito financijsko blagostanje pojedinca, kao i brojne benefite koje takvi pojedinci nose za tržišta, ekonomsku stabilnost i razvoj, ne čudi značajna proliferacija programa financijske pismenosti, kako u Europi, tako i u svijetu (npr. 2007. u EU27 postojalo je preko 150 inicijativa financijskog opismenjivanja).

 

Postavlja se pitanje jesu li i u kojoj mjeri takvi programi doista učinkoviti u promjeni financijskog ponašanja. Naime, iako postoje broje studije koje potvrđuju pozitivnu vezu između financijske edukacije, financijske pismenosti i namjere za povoljnim financijskog ponašanja, tek manji broj studija izvještava o jasnoj i direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi između programa financijske edukacije i promjene u financijskom ponašanju. U jednoj preglednoj studiji, istraživači su analizirali oko 200 postojećih istraživanja efekata financijske edukacije na financijsku pismenost i financijsko ponašanje. Istraživači su pronašli veličinu efekta financijskih edukacijskih intervencija na ponašanje od 0,001 što bi značilo otpriike da je tek 0,1% promjene financijskog ponašanja povezano sa spomenutim intervencijama (najčešće u smjeru štednje). Kada su analizirali rezultate s obzirom na vrstu studije, najmanji efekt našli su u strogo kontroliranim eksperimentalnim studijama koje jedine mjere uzročno-posljedične veze. Pitanje mizernog efekta u dobro kontroliranim eksperimentalnim istraživanjima povezuje se sa umanjujućim efektom financijsko-edukativnih intervencija kroz vrijeme. Npr. podjednak efekt na ponašanje ima 1-satna edukacija praćena neposrednom provjerom financijskog ponašanja te 12-satna edukacija praćena provjerom financijskog ponašanja nakon 10 mjeseci.

 

Ovakav nalaz je iznimno važan za kreiranje strategije financijske edukacije budući da se pokazalo kako kraći protok vremena između financijske edukacije i financijski poboljšanog ponašanja obećava značajniji utjecaj te edukacije. Drugo objašnjenje niske veličine efekta nalazi se u poistovjećivanju financijske edukacije sa financijskom pismenošću te iste sa uzročnom posljedicom na financijsko ponašanje. Financijski educiran pojedinac neće nužno donositi kvalitetne financijske odluke. Postoji cijeli niz posredujućih varijabli koje su relevantne u premošćivanju veze između edukacije, znanja i ponašanja (numeričko rezoniranje, sklonost planiranju, potreba za spoznajom, kvalitetno pretraživanje informacija i sl). Zanimljivo je spomenuti da u nekim zemljama niskih prihoda, u kojima klasične financijske edukacije nemaju  značajnih efekata, veću učinkovitost u navođenju ljudi da opreznije pristupaju financijskim odlukama može imati umetanje financijskih tema u TV sapunice u vidu financijski neopreznih likova sa kojima se gledatelji mogu emotivno povezati.

Donošenje dobre financijske odluke vrlo je zahtjevno te osim znatne količine financijskog znanja zahtijeva i racionalno promišljanje o budućnosti te sposobnost samoregulacije ponašanja. Za kvalitetne programe financijske pismenosti nužno je poznavati psihologiju pojedinaca i ne oslanjati se na pretpostavke o racionalnosti svojstvene ekonomskim kreatorima javne politike. Budući da programi financijskog opismenjivanja još uvijek nisu dovoljni za dugoročnu promjenu ponašanja u željenom smjeru, nužno je uzeti u obzir način na koji pojedinci odlučuju, prilagoditi pristup značajkama populacije kojoj se pristupa te stvoriti okruženje koje “gura” prema kvalitetnim financijskim odlukama. Ali prije svega, upoznatost sa postojećim nalazima istraživanja.