NOVA REPLIKA SINDIKATA UGLEDNOM STRUČNJAKU ‘Naša ‘interesna pozicija’ je jasna. Možda bi vi, g. Nestiću, trebali pojasniti svoju…’

Jutarnji list Ankete, Obrazovanje

Makroekonomist Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Matija Kroflin odlučio je odgovoriti na repliku Danijela Nestića sa zagrebačkog Ekonomskog instituta o visini plaća učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama. Njegov odgovor, ako i cijelu polemiku, ekskluzivno donosimo na našem portalu:

 

KROFLIN VS. NESTIĆ – PRVI DIO: SINDIKAT PROTIV UGLEDNOG STRUČNJAKA ‘Nevjerojatno da se kod plaća u obrazovanju uspoređuju kruške i jabuke!’

NESTIĆ VS. KROFLIN – DIO DRUGI: UGLEDNI STRUČNJAK ODGOVARA SINDIKATU ‘Mene prozivaju da uspoređujem kruške i jabuke, ali bojim se da oni imaju daleko veći problem od toga’

KROFLIN VS. NESTIĆ – DIO TREĆI (PIŠE MATIJA KROFLIN):

Nestić je u svojem odgovoru na moju reakciju ušao u široku raspravu o podacima i metodologiji, ali kruške ostaju kruške, a jabuke ostaju jabuke, bez obzira koliko se potrudili objasniti što su to točno kruške, a što jabuke. Stvari su zapravo jednostavne i svode se na sljedeće: g. Nestić sugerira da su plaće učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama previsoke, a ja smatram da bi trebale biti veće. Potrudit ću se objasniti zašto.

Što je izazvalo reakciju?

Na početku moram istaknuti da se uz neke manje zadrške slažem s većim dijelom elaboracije i pojašnjenja statistike koju je g. Nestić ponudio u svojem odgovoru. Pažljiviji čitatelji će uočiti da je potvrdio i brojne moje tvrdnje iz prethodna dva teksta. Primjerice, da ministar nije iznosio javne podatke, da možemo samo procjenjivati jesu li plaće koje je spominjao zaista prosječne plaće te da javna statistika o prosječnim plaćama ima određene probleme.

Međutim, suština moje kritike bila je usmjerena na činjenicu da g. Nestić sugerira zaključak o tome kako su plaće učitelja visoke na temelju podataka za koje smatram da objektivno ne mogu biti upotrijebljeni za izvođenje takvog zaključka. Radi jednostavnosti praćenja ove polemike citirat ću dijelove teksta g. Nestića zbog kojih sam odlučio reagirati, a koji glase:

“Ministar Mornar tada je izjavio da je prosječna plaća nastavnog osoblja s visokom stručnom spremom 6365 kuna u osnovnim školama i 6560 kuna u srednjim školama… Je li to puno ili malo, svatko može sam prosuditi. Nekoliko dodatnih usporedbi možda pomogne. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci ove godine iznosila je 5685 kuna… u toj 2013. godini najniža prosječna neto plaća isplaćena je u Varaždinskoj županiji, 4429 kuna. …U Varaždinskoj županiji, u poduzećima iz prerađivačke industriji, prosječna je neto plaća 2013. iznosila 3633 kuna. …to još uvijek znači da nastavno osoblje s VSS-om u osnovnoj školi ima oko 70% veću plaću od prosjeka u varaždinskoj industriji.

Gore navedeni citat moguće je protumačiti jedino kao sugestiju g. Nestića da su plaće učitelja i nastavnika previsoke jer su, između ostalog 70 posto veće od zaposlenih u prerađivačkoj industriji i to u najslabije plaćenoj županiji u RH. Vjerojatno ne bih imao potrebu reagirati da je uz prerađivačku industriju istaknuta i recimo prosječna neto plaća za financijske uslužne djelatnosti od 8.877 kuna, za djelatnost telekomunikacija u iznosu od 9.201 kune ili pak za promidžbu u iznosu od 9.571 kune. I djeca zaposlenih u tim djelatnostima pohađaju školu pa bi se to onda moglo nazvati usporedbom plaća učitelja s plaćama roditelja. Zapravo, sve bi bilo u redu da je g. Nestić postupio onako kako je sam elaborirao u svojem odgovoru na kritiku:

“Zato je kod bilo koje usporedbe važno objasniti što se uspoređuje s čime i zašto se to čini, poželjno je ponuditi što veći skup različitih usporedbi, pa tek onda donijeti zaključak.”

Par riječi o “interesnoj poziciji”

Nestić je u odgovoru na kritiku objasnio što uspoređuje s čime, međutim, nije objasnio zašto. To zašto možda proizlazi iz nečega što on naziva, “interesnom pozicijom”. Ne mogu nagađati koja je to pozicija, ali ako se ova polemika nastavi nadam se da ćemo dobiti pojašnjenje pa ćemo lakše shvatiti zašto misli da su plaće učitelja previsoke.

Inače, pozicija Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (u nastavku Sindikat) i mene kao stručnog suradnika u njemu je brinuti o radno-pravnom i materijalnom položaju zaposlenih u sustavu znanosti i visokog obrazovanja te, ni ja osobno, ni Sindikat nemamo nikakvu direktnu materijalnu korist od zauzimanja za interese učitelja i nastavnika. Međutim, sam obrazovni proces i ishodi obrazovanja kao posljedica tog procesa u RH nisu adekvatni. Dio tog problema leži u lošim programima, dio u lošem upravljanju sustavom, a dio i u demotivaciji i negativnoj selekciji onih koji se odlučuju biti učitelji i nastavnici. Potonje proizlazi iz neadekvatnih plaća za ta radna mjesta i to nije samo moje mišljenje i mišljenje Sindikata već je taj problem prepoznala i Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije koju su radili nezavisni stručnjaci i koju je usvojio Hrvatski Sabor. Dakle, mislim da je interes Sindikata da rastu plaće i učiteljima i nastavnicima prilično društveno opravdan i jasan.

U konačnici i moje osobno stajalište je da je neto plaća od 6.400 kuna (koju se proklamira kao prosječnu plaću učitelja u OŠ) za osobu s više od 20 godina staža, punim nastavnim opterećenjem, završenim fakultetom i jednim od najodgovornijih poslova (a to je briga za tuđu, maloljetnu djecu i njihov intelektualni i društveni razvoj) neadekvatna i nemotivirajuća za stvaranje boljeg i kvalitetnijeg sustava obrazovanja. G. Nestić po mom shvaćanju sugerira drugačije i tu se očito naše “interesne pozicije” i osobna stajalište razilaze. Pritom ne želim obezvrijediti ničiji, slabije plaćeni rad i smatram da su plaće zaposlenika prerađivačke industrije u Varaždinskoj županiji neadekvatne za dostojan život, baš kao i trenutna razina minimalne plaće. Da je napravljena usporedba tih plaća s plaćama učitelja kako bi se pokazao koliko su one mizerne te skrenulo pažnju na to kako trebamo stvoriti uvjete za generalno povećanje plaća i životnog standarda u RH, onda bih se s tom usporedbom sigurno i složio.

Problem koji postoji je da ne rade svi učitelji i nastavnici kvalitetno, odgovorno i adekvatno svoj posao, iako su svi jednako plaćeni. Tako imamo situaciju da svako malo možemo čuti neki svjetski uspjeh naših učenika na međunarodnim natjecanjima, a istovremeno imamo nezadovoljavajuće rezultate Pisa testova. Međutim, taj problem se ne može riješiti općim pogledom na plaće svih i njihovom kolektivnom degradacijom već boljim upravljanjem. Zato se Sindikat zalaže i za stvaranje određenih okvira upravljanja plaćama sukladno kvaliteti rada.

Ima li Sindikat problem “krušaka i jabuka”?

I na kraju samo ispravak nekih netočnih navoda. G. Nestić je istaknuo kako su sindikati suočeni s daleko većim problemom “krušaka i jabuka” zbog sugestije da se trebaju uspoređivati jedino prosječne plaće u cijelom sektoru. Ako se preciznije pročita moj tekst bit će jasnije da ja to nisam sugerirao, dapače jasno sam naznačio što bi trebalo uspoređivati ako se želi doći do relativno objektivne usporedbe visine plaće učitelja. Moja tvrdnja je glasila:

“Jedina relevantna usporedba onda bi bila da se navedene plaće uspoređuje s plaćom za neko drugo konkretno radno mjesto koje zahtjeva istu razinu obrazovanja i s osobama koje imaju jednak radni staž, broj djece i prebivalište kao gore istaknuti navodni “prosječni” učitelj.”

Dakle, ne bih rekao da u ovom slučaju Sindikat ima problem “krušaka i jabuka”.

Što se tiče metodoloških problema s prosječnom plaćom točno je da velik dio učitelja i nastavnika radi na nepuno radno vrijeme. Preciznije, 51 posto njih u državnim srednjim školama i 23 posto njih u osnovnim školama na kraju školske godine 2013./2014. nije bilo zaposleno na puno radno vrijeme. Međutim, mnogi od njih ne uspijevaju popuniti svoju satnicu u nekim drugim školama, pa je tako u srednjim školama bilo ukupno zaposleno 24.138 osoba, ali u ekvivalentu pune zaposlenosti bilo ih je 16.806. Također, među njima ima i onih koji za popunjavanje norme dnevno putuju i po stotinjak kilometara.

I kako je istaknuto da sindikati znaju sve o koeficijentima i dodacima, potrebno je reći da se u sustavu obrazovanja i znanosti dodaci ne kumuliraju jednostavnim množenjem već se većina njih dodaje na osnovnu plaću. Između ostalog i spomenuti dodatak od 13,73 posto. Sukladno Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanja i znanosti iz 2006. i činjenicom da je navedeni Sporazum potpisao i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja (a primjenjuje se ne sve zaposlene, a ne samo članove Sindikata) treba reći i da g. Nestić ostvaruje pravo na taj dodatak, a ne samo zaposleni u obrazovanju. (Matija Kroflin)

———————————————————————————————–

 

Nakon prvog teksta, pitali smo Vas tko je od njih dvojice u pravu. Oko 71 posto čitatelja priklonilo se Kroflinovom stavu. No, nakon Nestićeva odgovora, razmišljanja čitatelja su se preokrenula – njih 85 posto stalo je na stranu Nestića. Nakon nove Kroflinove replike, opet Vas pitamo:

Tko je sada u pravu?