PARADOKS DOMAĆEG TRŽIŠTA RADA Od 2008. do danas broj nezaposlenih s diplomom fakulteta je triput veći!

Jutarnji list, Vijesti
Izvor: Damjan Tadić / CROPIX

Broj nezaposlenih u Hrvatskoj već deset godina ne pada ispod 230 tisuća, a od izbijanja globalne ekonomske krize 2008. nije manji od 300 tisuća, što potvrđuje opći dojam da država nema prikladne i učinkovite politike zapošljavanja. Na tržište rada ne djeluje se dovoljno, nego se, gotovo kao najnormalnije, prihvaćaju i trpe posljedice manjka radnih mjesta s jedne strane i raspoloživih radnika za iskazane potrebe poslodavaca s druge.

Loša državna politika

Više je, prema ocjeni Davorka Vidovića, bivšeg ministra rada i socijalne skrbi i sadašnjeg stručnjaka Hrvatske gospodarske komore, uzroka neusklađenosti tržišta rada i potreba poduzeća i gospodarstva u cjelini za radnom snagom.
– U prvom redu, valja voditi računa o sasvim neusklađenom sustavu obrazovanja i potreba tržišta rada, zatim o najnižem udjelu zaposlenih u sustavu cjeloživotnog učenja te o niskim ulaganjima u istraživanje i razvoj – ukazuje Vidović te kao otežavajuće faktore za smanjenje nezaposlenosti dodaje i visoko porezno opterećenje rada, neporezne namete na rad, rigidno zakonodavstvo i nepripremljenost lokalne samouprave za provođenje državnih mjera za zapošljavanje.
– Teško je ne spomenuti da nam prepreke na tržištu rada predstavljaju i kasni ulazak i rani izlazak s tržišta rada naših ljudi, kao i nefleksibilno zakonodavstvo kad je riječ o tzv. malim poslovima te vrlo niska zaposlenost mladih i starijih radnika, gdje imamo najniže pokazatelje u EU – navodi naš sugovornik. Vidović upozorava i da se tržište rada ne može sagledavati izvan konteksta ekonomskih politika koje su provođene u posljednjih 25 godina.
– Imali smo ekonomske politike s ozbiljnim deficitima, jer nisu poticale gospodarski rast i razvoj utemeljen na proizvodnji konkurentnih proizvoda i usluga s bazom u znanju i inovacijama, nego upravo suprotno, na uvozu tuđih roba. U proteklih 25 godina vanjskotrgovinski deficit Hrvatske iznosi oko 150 milijardi kuna, što znači da smo s najmanje toliko novca potaknuli otvaranje radnih mjesta u Njemačkoj, Italiji ili Kini te jednako toliko manje u Hrvatskoj – zaključuje Vidović.
Kada se nabrojeni problemi sagledaju u svjetlu statističkih pokazatelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, konstantan je manjak, primjerice, radnih mjesta za industrijske radnike, trgovce, građevince i ugostitelje. U tim zanimanjima manjka između 15 tisuća (ugostitelji) i 45 tisuća radnih mjesta (industrijski radnici), a u posljednje vrijeme povećava se broj nezaposlenih administrativaca – uredskih službenika na burzi je više od 40 tisuća.
Zabrinjavajući su i podaci da je bez posla i 16 tisuća inženjera i tehničara te više od deset tisuća strojara, elektromontera i mehaničara. Postoji, naime, rašireno mišljenje da je danas najlakše posao naći upravo inženjerima i zanatlijama poput spomenutih.
Statistika Zavoda za zapošljavanje otkriva da je nezaposlenost najmanja među radnicima bez zanimanja, rukovateljima strojevima, znanstvenicima, profesorima i ostalom osoblju u obrazovanju, kao i među sastavljačima proizvoda.
U nekim zanimanjima poput programera i “softverskih” inženjera u ICT industriji nezaposlenosti nema, postoji čak i manjak radne snage. Kako doznajemo u Udruzi informatičke i komunikacijske djelatnosti pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, tvrtke u IT sektoru same se snalaze kako bi osigurale dovoljan broj radnika.

Ni reforma ne pomaže

Tvrtke organiziraju razne ljetne kampove, stipendiraju sve mlađe studente, organiziraju kratke tečajeve za pripravnike, uključuju se u promotivne aktivnosti po školama, pomažu mladim talentima u odlascima na informatičke olimpijade i slično. No, u Udruzi napominju da tvrtke ne mogu same riješiti ovaj problem, pridružujući se apelima za reformu strategije srednjeg i visokog obrazovanja.
Neke probleme s nezaposlenosti ne može riješiti ni reforma obrazovanja. Najviše nezaposlenih staro je, prema podjeli Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na deset starosnih kategorija, između 55 i 59 godina, ali u posljednje vrijeme povećava se broj nezaposlenih među mladima. Prema podacima Europske komisije, stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj je iznad 30 posto i među pet smo najgorih članica Unije po tom kriteriju.
Najmanje je poslova za radnike sa srednjom stručnom spremom (na burzi ih je više od 70 tisuća) i KV radnike, dok najmanje problema s pronalaženjem posla imaju osobe s visokom stručnom spremom. Žene teže dolaze do posla; u posljednjih pet godina prosječno ih je na burzi bilo 40 tisuća više nego muškaraca.
Uočljive su regionalne razlike u nezaposlenosti – u Gradu Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj, Osječko-baranjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji najviše je građana bez posla, i po nekoliko puta više nego u Istri, Dubrovačko-neretvanskoj županiji ili u Međimurju.

Povezani problemi

– Hrvatska, uz jednu od najviših stopa nezaposlenosti u EU, ima i problem o kojem se manje govori, problem vrlo niske stope aktivnosti i stope zaposlenosti svojega stanovništva. Riječ je o povezanim, ali ne i identičnim problemima – upozorava Davorko Vidović. U prilog svojoj tezi navodi podatak da se proteklih godinu dana bilježi postupno smanjenje stope nezaposlenosti, ali i povijesno niska stopa zaposlenosti.
– Izvjesno je da se nezaposlenost ne smanjuje povećanom zaposlenošću u Hrvatskoj, mego izlaskom nezaposlenih s domaćeg tržišta rada, bilo odlaskom u inozemstvo bilo prelaskom u sivu ekonomiju ili pak u veliki kontingent obeshrabrenih radnika koji niti su zaposleni, niti traže posao – zaključuje Vidović, na čijem su tragu i uvidi prof. dr. sc. Alke Obadić s Katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Sažimajući u osvrtu za naš prilog glavne probleme domaćeg tržišta rada, Alka Obadić također polazi od toga da su glavne karakteristike tržišta niska stopa ekonomske aktivnosti i zaposlenosti od 54,6 posto. Kao glavne probleme, dodaje i promjene u sektorskoj strukturi radne snage te rastuću nezaposlenost.
– Visok porezni klin djelomično je ‘zaslužan’ za visoku stopu nezaposlenosti, a razina produktivnosti rada tek je na razini 80,2 posto prosjeka produktivnosti rada EU. Neusklađenost između ponude i potražnje ukazuje na kontinuirano prisutnu strukturnu nezaposlenost i slabu efikasnost hrvatskog tržišta rada. Izdvajanja za mjere politika zapošljavanja prosječno su četiri puta niža nego u EU, a koncept fleksigurnosti još je u povojima – navodi naša sugovornica. Raščlanjujući gore navedene anomalije domaćeg tržišta rada, Obadić upozorava na to da ukupna niska stopa zaposlenosti ukazuje na nisku dostupnost prilika za zapošljavanje koje su povezane s efektom obeshrabrenog radnika.

Struktura proizvoda

– Posebno zabrinjava činjenica da je nezaposlenost tijekom prethodne godine porasla u svim obrazovnim skupinama, no ipak je najveći relativni porast evidentiran među osobama s najvišim stupnjem obrazovanja. Među osobama sa završenim prvim stupnjem fakulteta, stručnim studijem ili visokom školom nezaposlenost je od 2008. do 2014. porasla 2,9 puta, a među osobama sa završenim fakultetom, akademijom, magisterijem ili doktoratom 2,8 puta. Navedeno ukazuje na veliku neusklađenost između obrazovnog sustava i stvarnih potreba tržišta rada – ocjenjuje Alka Obadić. Analizirajući neusklađenost obrazovnog sustava i tržišta rada, naša sugovornica polazi od toga da je došlo do značajnih promjena tijekom devedesetih u strukturi tržišta proizvoda, koje su, ističe, rezultirale izmijenjenom strukturom potražnje za radom, a nisu usklađene s ponudom rada.
– Spomenuta neusklađenost, a time i krutost tržišta rada u Hrvatskoj je zasigurno uzrokovana i niskom geografskom i kvalifikacijskom mobilnošću uslijed nemogućnosti rješavanja problema stanovanja i niskom željom radnika za dodatnim obrazovanjem ili prekvalifikacijom – napominje Alka Obadić.

Fleksibilnost i sigurnost

Ona ukazuje na u nas slabo korišten i razmatran pojam fleksigurnosti. Koncept fleksigurnosti, najednostavnije rečeno, označava istodobnu fleksibilnost i sigurnost radnog mjesta.
– Neprilagodljivo i nefleksibilno tržište rada utječe na smanjenje broja postojećih radnih mjesta te se sužava i prostor za novo zapošljavanje. Stoga se posljednjih godina na području tržišta rada sve više koristi koncept fleksigurnosti, koji je u Hrvatskoj još daleko od stvarne primjene u praksi s obzirom na to da socijalni partneri, Hrvatska udruga poslodavaca i sindikati na njega još gledaju različito. HUP i dalje čvrsto inzistira na fleksibilnosti, a sindikati na sigurnosti – komentira naša sugovornica. Osvrnuvši se i na aktivne politike države na tržištu rada, ona ih ocjenjuje “kao dobro usmjerene, ali kratkog trajanja i relativno niske konzistentnosti”.
Kao putokaz izlaska iz gospodarske i stranputice tržišta rada mogao bi poslužiti prijedlog mjera za smanjenje nezaposlenosti Hrvatske gospodarske komore koji će, kako doznajemo od Davorka Vidovića, uskoro biti objavljen. Tu će, prema istome izvoru, Komora, među ostalim, predložiti uvođenje sustava dualnog obrazovanja po uzoru na Austriju i Njemačku, gdje se učenik već tijekom školovanja upoznaje s budućim poslodavcem i povremeno obavlja praksu kod njega, zatim donošenje zakona o malim poslovima kojima bi se jednostavnim i mali paušalnim oporezivanjem iz sive zone izvuklo nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta, uklanjanje parafiskalnih nameta i općenito smanjenje poreza na rad te znatnija potpora samozapošljavanju. (Piše Vedran Marjanović)

 

 

ANTONIO MATKOVIĆ Spore i djelomične reforme
Smještajući neprikladan obrazovni sustav, uz visoko porezno opterećenje rada, obeshrabrenost nezaposlenih i neefikasne institucije na tržištu rada, među četiri osnovna uzroka strukturne nezaposlenosti u Hrvatskoj, glavni tajnik Instituta za razvoj tržišta rada Antonio Matković ocjenjuje za naš prilog kako nedostaje i kvalitativnih analiza o tome koje su potrebe gospodarstva prema obrazovnom sustavu. – S druge strane, imamo i spore i djelomične reforme za uvođenje novih kurikuluma i metoda učenja. Važna je i dostupnost programa, tj. trenutna neravnomjerna dostupnost programa, sa značajnom koncentracijom u Zagrebu – navodi Matković. U potpunosti, dodaje, nedostaje sustavno obrazovanje o kvalitetnom upravljanju karijerom i njezinu razvoju te podizanju svijesti o vlastitoj odgovornosti za pronalazak posla. – Sve to trenutno je svedeno na razinu povremenih projekata koji se financiraju iz fondova EU – zaključuje Matković. Osvrnuvši se na spremnost nezaposlenih da se angažiraju na tržištu rada, glavni tajnik IRTR-a upozorava da niski dohoci koji se ostvaruju na nižim poslovima te socijalna primanja koja ostvaruju nezaposleni, posebice određene skupine poput osoba s invaliditetom, imaju destimulirajući učinak na traženje posla i sustavan razvoj karijere. – Takva situacija dovodi do značajne rezigniranosti na osobnoj razini kod nezaposlenih osoba i gubitka perspektive za bolje sutra – smatra Matković.