PRIVATNICI NA DRŽAVNOJ SISI Popis kompanija koje surađuju isključivo s državom

Goran Vugrinec Ja, poduzetnik
Izvor: Paun Paunovic / CROPIX

Uzalud sva znanja o svjetskoj ekonomiji, poduzetništvu, organizaciji poduzeća i slobodnom tržištu.
Zapravo, uzalud sva znanost o ekonomiji, ekonomski fakulteti i instituti koji proučavaju gospodarstvo.
Jer za mnoge hrvatske privatne kompanije slobodno tržište ustvari znači da petama treba dati vjetra pa se brže-bolje sakriti pod široke skute skupe države.

Kod nekih je to otišlo toliko daleko da se uopće ne razumije zašto im pod opisom djelatnosti i dalje stoji da se nalaze u privatnom vlasništvu?

Recimo, postoji tako privatna kompanija Forset d.o.o. Osnovana je 1995. godine, registrirana za elektroinstalacijske radove i građevinarstvo, a sjedište joj je na zagrebačkoj adresi, u ulici Davorina Bazjanca u naselju Knežija. Forset je po svemu neobična kompanija.

Njena je osnivačica 44-godišnja ekonomistica Daniela Šinko koja, iako je privatna poduzetnica, od poslovanja s privatnim sektorom bježi kao vrag od tamjana. Njena tvrtka Forset kompletne godišnje prihode zarađuje isključivo od poslovanja s državnom upravom, i to u iznosima od 15,2 milijuna kuna koliko je Forset lani uprihodio. Sudeći prema podacima koje je Globus izvadio iz Državne riznice, tvrtka Forset lani je poslovala s deset ministarstava.

Riječ je o Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu rada, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa te Dončićevom Ministarstvu prometa.

Zatim su im poslove dali i u Ministarstvu zaštite okoliša, radili su i za sektor ministra Branka Grčića, našlo se poslova i u Jakovininom Ministarstvu poljoprivrede, a nešto su ugovora odradili i za Ministarstvo poduzetništva, zatim ono vanjskih poslova, kao i instituciju kojoj je na čelu Predrag Matić. Poslovao je lani Forset još i s Državnim uredom za trgovinsku politiku. Sve sama reprezentativna imena, sigurni naručitelji, institucije s dobrim budžetima…

Tvrtka Forset tako je dospjela na prvo mjesto Globusove top liste privatnih kompanija koje žive na državnom proračunu. Istraživali smo brojne dostupne podatke iz registara ugovora o javnoj nabavi u tijelima državne uprave, kao i podatke iz Državne riznice, i po tome smo rekonstruirali kako posluju mnoge privatne hrvatske kompanije i imaju li neke od njih možda i povlaštene položaje u dobivanju vrijednih državnih poslova.

Recimo, zanimalo nas je kako o poslovanju s državom razmišljaju u Forsetu, ali u ovoj kompaniji nažalost nije bilo moguće dobiti niti jednog sugovornika. Ipak, nešto smo informacija dobili iz Ministarstva rada. Tamo su nam otkrili kako je tvrtka Forset ugovor s tadašnjim Ministarstvom gospodarstva i poduzetništva sklopila još u vrijeme kad je ministar gospodarstva bio Đuro Popijač, i to nakon provedenog ograničenog postupka javne nabave s obzirom da je zgrada u kojoj se nalazi Ministarstvo – dakle objekt u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici 78 – stavljeno na popis štićenih objekata.
Forset je, dakle, ugovor dobio tako što za njega nije bilo nužno raspisivanje javnog natječaja, a tvrtki je posao pripao nakon što je tijelima državne uprave ponudila najnižu cijenu, i to za robu, radove i usluge.

Posao s državom očito im se višestruko isplatio pa tako ova tvrtka za održavanje lani iz privatnog sektora nije morala zaraditi nijedne kune prihoda, što je povlastica o kakvoj mnogi privatnici danas sanjaju.

S Forsetom se može mjeriti građevinarska tvrtka Indosam d.o.o iz Slavonskog broda. I ta je kompanija lani kompletne prihode zaradila iz državnog sektora.

Riječ je o iznosu od 5,7 milijuna kuna, koliko je u poslovanju s državom, konkretno s Državnim uredom za stambeno zbrinjavanje i obnovu, uprihodilo 19 zaposlenika ove slavonske tvrtke.

“A čujte, mi s državom radimo praktično otkako smo osnovani. To je siguran posao, naručitelj nam redovito plaća, u pravilu se s tim isplatama ne kasni i mi smo se nekako orijentirali tamo gdje nam je najsigurnije”, priznaje Globusu osnivačica kompanije Marija Kljaić.

O privatnom je sektoru, nastavlja, čula puno loših stvari.

“Mnogi naši poznanici imaju problema u poslovanju s privatnicima. Ako i plate posao, redovito kasne, a ako se dogodi kakav problem, sva krivnja bude prebačena na izvođača radova, što predstavlja problem u poslovanju. Naravno, jasno da nije cijeli privatni sektor takav, ali mi u pravilu nemamo potrebe za poslovanjem s privatnicima”, iskrena je Kljaić koja dodaje kako su sve poslove koje su dosad odradili za državu, dobili putem javnih natječaja i poštivanjem zakonskih procedura.

U oba ova slučaja, međutim, nije baš jasno koja je razlika između Forseta i Indosama s jedne te državnih kompanija s druge strane?

Danas čak postoje i državne kompanije koje na realnom tržištu zarađuju više kruha nego što to polazi za rukom ovim privatnim poduzetnicama…

A da je takvo poslovanje izvan svake preporuke, o tome da I ne govorimo.

“ Nije to neka velika mudrost. Ekonomija je već odavno otkrila kako je za tvrtke dugoročno puno mudrije orijentirati se na realno tržište, gdje vlada tržišna konkurencija i gdje se cijene formiraju na malo drukčije načine. Kompanije koje tako posluje u pravilu su inovativnije, razvijene, sklonije tehnološkim naprecima i u pravilu efikasnije”, rekao je Globusu ekonomist Ljubo Jurčić.

Logika je, znači, za vrijedne poslove natjecati se na “slobodnom tržištu”, gdje vladaju prirodni zakoni ponude i potražnje, gdje najvažnija kategorija nije najniža cijena i gdje se kvaliteti proizvoda pridaje daleko više važnosti nego što je to slučaj u državnom sektoru.

“ Pa to su znanja koja su sve velike svjetske ekonomije odavna naučile. Amerika je svoje tvrtke stala orijentirati prema realnom sektoru još u periodu između prvog i drugog svjetskog rata, a Japan to čini negdje od 50 – ih godina prošloga stoljeća, kad su shvatili da je to trgovinska politika koja rađa jake i stabilne svjetske kompanije”, nastavio je Jurčić.

Dobar dio hrvatskih poduzetnika, ipak, radij se drži dobrih, starih, domaćih prokušanih metoda.
Poput privatne kompanije Lator d.o.o koja je u 2013. godini uprihodila sve skupa 455 tisuća kuna, od čega joj se 96 posto slilo ravno iz državnog proračuna.

Riječ je o privatnoj kompaniji sa sjedištem u Zagrebu specijaliziranoj za konzalting u telekomunikacijama, ali do čijeg osnivača i vlasnika tijekom prošloga tjedna također nismo uspjeli doći.

Ipak, prema podacima iz Državne riznice, vidi se da je Lator d.o.o 441 tisuću kuna lani zaradio od Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, što u pravilu znači da je gotovo kompletne prošlogodišnje prihode ostvario isključivo iz jednog izvora.

I ekonomist početnik brzo bi zaključio da tu nije riječ o nekom pretjerano naprednom poslovanju.
“ Za efikasnu kompaniju poslovanje je uvijek najbolje posložiti tako da na jednog kupca nikad ne odlazi više od 20 posto ukupnih prihoda tvrtke. U takvim slučajevima, vi kao kompanija možete sebi priuštiti da izgubite jednog kupca, što danas na tržištu nije rijetkost, a da vam se ne naruši poslovanje jer se uvijek stignete na vrijeme prebaciti na neke druge klijente. U slučajevima kad vam kompletni prihodi dolaze iz jednog izvora, pa onda još bez tog izvora ostanete, pitanje je hoće li kompanija uspjeti preživjeti. Takve se tvrtke u pravilu smatraju rizičnima, a njihovo se nestabilno poslovanje redovito prelije na cijelu ekonomiju”, oštar je Jurčić kad su u pitanju poslovi s državom.

To bi se lako moglo ilustrirati upravo na primjeru Forseta.

Najveći dio svojih prihoda, prema podacima iz Državne riznice, tvrtka je lani ostvarila iz proračuna Ministarstva poljoprivrede ( preko 13 milijuna kuna), a pitanje je kako bi joj poslovanje izgledalo kad bi joj izostao tako vrijedan ugovor.

Na njihovu sreću, izgledno je da do toga ipak neće doći jer je ista firma u 2014. godini već ugovorila državnih poslova za održavanje vrijednih 11,4 milijuna kuna.

I baš uvijek Forset d.o.o, i baš uvijek s ministarstvima okupljenima u istoj zgradi, u Vukovarskoj ulici u Zagrebu.

Nekako slično s državom danas posluje i privatna tekstilna kompanija Odjeća d.o.o iz Zagreba, iako njoj na poslovanje s tijelima državne uprave u prosjeku otpada “samo” 79 posto ukupnih prihoda.

“ To je iluzija da poslovanje s državom daje siguran izvor novaca. Evo, uzmite nas kao primjer, to što smo ove godine sklopili posao s MUP-om ne znači da ćemo i sljedeće… Osim toga, i za državne poslove vlada velika konkurencija, a kao dodatni problem javlja se i znatno spuštanje cijena jer je u javnim nabavama najniža cijena gotovo uvijek preduvjet za posao”, objasnila je za Globus Jasminka Korotaj Zorić.

Ona je direktorica kompanije Odjeća d.o.o koja se bavi proizvodnjom zaštitne i radne odjeće, a većinu poslova odrađuje za državne službe, uglavnom policiju i vojsku.

Tvrtka je osnovana 1979. godine, ali ju je 1992. godine privatizirala Jasminkina majka, Olga Korotaj, pa otad tvrtka posluje u privatnom vlasništvu i specijalizira se uglavnom za radnu i zaštitnu odjeću.
“ Radimo mi nešto i s privatnim sektorom – recimo, poliklinikama, ugostiteljskim objektima i slično – ali činjenica jest da zaštitnu odjeću ipak većinom trebaju državne službe. U privatnom sektoru ionako je teško poslovati. Tvrtke radije kompenziraju umjesto da plaćaju robu, a nama je tako teško poslovati. Pa ipak, dio prihoda uspijevamo zaraditi i u inozemstvu, javljajući se na javne natječaje zemalja u regiji, ali to je znatno manji dio naših prihoda”, priznaje se Korotaj Zorić.

Prema podacima iz Poslovne Hrvatske, Odjeća d.o.o lani je uprihodila 11,2 milijuna kuna, od čega joj je iz proračuna stiglo nešto malo manje od 9 milijuna.

Korotaj Zorić tvrdi da je kompaniji koja ima 38 zaposlenih, usprkos dobrom poslovanju i solidnim prihodima, teško poslovati na europskom tržištu i baviti se izvozom, jer europske zemlje na javnim natječajima uglavnom štite domaće proizvođače pa je maloj hrvatskoj tekstilnoj kompaniji u tom segmentu vrlo teško širiti posao.

Isto očito vrijedi I za građevinarstvo pa se na Globusovoj top listi našla sva sila građevinskih tvrtki koje su krizu u privatnom sektoru I nedostatak investicija, prebrodile financiranjem iz državnih jasli.
Da se na državu nipošto nije dobro oslanjati pokazuje primjer tvrtke Geo oprema Ciglenečki.

Ta je firma lani imala prihode 4,1 milijun kuna od čega im je 90 posto stiglo s državne sise, ali usprkos sigurnom poslovanju s državnim sektorom, tvrtka je zabilježila gubitak od 13 milijuna kuna te se trenutno nalazi u predstečajnoj nagodbi.

Njen vlasnik Branko Ciglenečki vjeruje da će se firma izvući iz financijskih problema, i to tako da rasproda imovinu vrijednu otprilike koliko su i dugovi tvrtke, a koju su u vlasništvo, tvrdi, dobili u zamjenu za dugove propalih privatnih kompanija s kojima su poslovali.

Dapače, Ciglenečki kaže da raditi s državom nisu “ruže”, ali da izvođači radova ovdje barem mogu biti sigurni kako će imati zatvorenu financijsku konstrukciju, što u privatnom sektoru, kojem i sam pripada, očito nije slučaj.

Zanimljivo, ali na Globusovu ljestvicu tvrtki koje zarađuju iz proračuna dospjela je i tvrtka Mrak usluge d.o.o., u vlasništvu osnivača Marka Rakara.

Rakar je inače bloger i komunikacijski savjetnik koji je prije nekoliko godina i sam istraživao procese javne nabave u Hrvata te izradio registar javne nabave kako bi ukazao da su mnogi poslovi koji se sklapaju s državom – u najmanju ruku sumnjivi.

Prema podacima iz Državne riznice, Rakarova je tvrtka lani iz proračuna zaradila 677 tisuća kuna, što iznosi 68 posto ukupnih njegovih prihoda.

“No, ta računica baš i ne stoji. Naime, podaci iz Državne riznice izražavaju se u bruto iznosu, a godišnji prihodi u netu pa je istina kako sam ja lani zapravo iz državnog proračuna zaradio nešto malo manje od 50 posto svojih prihoda”, rekao je Rakar za Globus te dodao kako će podaci za 2014. godinu pokazati da njegova tvrtka uopće ne ovisi o poslovanju s državom te da bez problema pronalazi poslove u privatnom sektoru.

“Prošla je godina za mene bila malo specifična. Imao sam cijeli niz ugovora za rekonstrukciju državnog IT-a, a angažirali su me i za otkrivanje zlouporabe državnih sredstava jer sam među rijetkima u zemlji koji se time uspješno bavi”, rekao se Rakar.

Za Vladimira Ferdeljija, člana Nadzornog odbora Zagrebačkog Holdinga te člana HUP-a, glavni problem leži u hrvatskom sustavu javne nabave koji nije dovoljno transparentan i koji, umjesto optimiziranja poslovanja države, na neki način zapravo postaje isprika da se čini baš suprotno.

“ Osobno, mislim da bi sve tvrtke koje godinama isključivo posluju s državom trebalo staviti pod lupu. Takav je princip poslovanja neodrživ i najčešće se svodi na to da tvrtke ovise o vladajućoj garnituri pa se onda s njome i smjenjuju. Za takve bi stvari u tijelima državne uprave trebali odgovarati zaposlenici koji su zaduženi za poslove javne nabave, ali takve odgovornosti u Hrvatskoj nažalost još nema”, zaključio je Ferdelji.

Da država samu sebe kazni jer se malo zaletjela?
To je valjda jednako smiješno kao i poslovanje s privatnim sektorom.

Top lista:

• FORSET d.o.o
prihodi 15,2 milijuna kuna, kompletno iz državnog proračuna

• INDOSAM d.o.o
prihodi 5,7 milijuna, kompletno iz državnog proračuna

• LATOR d.o.o
prihod 455 tisuća kn, od toga iz proračuna 441 tisuća kuna odnosno 96 posto

• GEO OPREMA CIGLENEČKI
prihodi 4,1 milijuna kuna, od toga iz proračuna 3,7 milijuna kuna odnosno 90 posto

• ODJEĆA d.o.o Zagreb
prihodi 11,2 milijuna, iz proračuna 8,9 milijuna odnosno 79 posto

• CETINA d.d (građevinarstvo), prihod 98 milijuna kuna, iz proračuna 73,2 milijuna odnosno 75 posto

• KAP-KO d.o.o (tekstilna proizvodnja kappa), prihodi 7,2 milijuna, od toga iz proračuna 5,4 milijuna odnosno 75 posto

• ALTE GRADNJA, prihodi 12,3 milijuna,od toga iz proračuna 8,6 milijuna odnosno 69 posto

• MRAK USLUGE d.o.o – prihodi 991 tisuća kuna od čega 677 iz državnog proračuna, odnosno 68,3 poto.

• ZAVOD ZA FOTOGRAMETRIJU, prihodi 13,9 milijuna, iz proračuna 9,5 mil odnosno 68 posto

• MEDITRONIK d.o.o, registrirani za savjetovanje za računala, prihodi 3,7 milijuna kuna, od toga iz proračuna 2,5 milijuna, znači 67 posto

• DELTA AIR, tvrtka za usluge iz zrakoplovstva kao što je nabavka simulatora, servisi, nabavka aviona, prihod im je iznosio 3,9 milijuna kuna, a
iz proračuna 2,5 milijuna odnosno 65 posto. Prema podacima iz riznice, tvrtka je u ovoj godini sklopila posao s državom vrijedan 6 milijuna kuna.

• MCS d.o.o, registrirani za informatiku I usluge, prihodi 5,2 milijuna, a
iz proračuna 3,4 milijuna odnosno 65 posto