Financijska sigurnost

Uvod IMOVINA Bogati siromasi ŽIVOTNI STANDARD Gdje je nestao novac DEFICIT Ispit na kojem su padale sve vlade TEČAJ Rasprava bez kraja (i smisla) JAVNI DUG Prezadužena Hrvatska

uvod-financijska

Golema državna imovina svake godine nam donosi dvostruko manje nego što trošimo za subvencije

Kada bi državna imovina bila jedini kriterij bogatstva nacije, Hrvatska bi bila jedna od najbogatijih nacija u Europi. Ali nije.

Prema izračunu Ante Baje iz Instituta za javne financije 2011., knjigovodstvena vrijednost državne imovine iznosi oko 31,4 milijarde eura, odnosno 68 posto vrijednosti hrvatskog BDP-a. Po tome je Hrvatska peta u Europi, iza Norveške, Švedske, Islanda i Finske. Ipak, taj podatak, koliko god zanimljiv, suštinski je trivijalan.

Iz dva razloga.

Prvi je taj da se tu radi o knjigovodstvenoj vrijednosti koja možda znatno odudara od realne tržišne vrijednosti, a dio imovine možda je i potpuno neutrživ. Drugi razlog je taj što sama vrijednost imovine ne znači puno, ako je prinos od nje malen. A u Hrvatskoj je on u zadnjih deset godina iznosio u prosjeku 1 posto BDP-a. Dakle, hrvatska državna imovina ne donosi novac.

Razloga su opet dva.

Prvo, kao i u većini tranzicijskih zemalja istočne Europe, pojam državne imovine i danas 25 godina nakon pada komunizma poprilično je kompleksan. Demokratizacija, pretvorba društvene u državnu, a onda privatizacije državne u privatnu imovinu procesi su koji su u Hrvatskoj provođeni neuredno, nepotpuno i neplanski. Rezultat toga je činjenica da do prije godinu i pol dana Hrvatska nije imala niti jasnu strategiju o upravljanju svojom imovinom, ali niti popis te imovine. Pojednostavljeno rečeno, nismo znali niti što imamo, niti kako ćemo time gospodariti.

Od onda smo dobili i registar i strategiju upravljanje državnom imovinom, pa se ta činjenica može smatrati jednim od važnijih dostignuća Kukuriku koalicije.

Kakve sve nekretnine Hrvatska ima:

Kakve sve nekretnine Hrvatska ima:
Građevinsko zemljište i građevina 1834
Poljoprivredno zemljište 745
Šuma i šumsko zemljište  297.511
Javno vodno dobro 41.765
Stambeni objekti 1480
Poslovni prostori 2351
Nekretnine koje koriste tijela državne uprave 847
Rezidencijalni objekti ili vile 10
Vojni objekti RH 30
Vrsta nekretnine – ostalo 275

izvor: DUUDI

 

Drugi razlog je, naprosto, loše upravljanje, te pronevjere. Primjerice, prema podacima iznesenim u jednoj saborskoj raspravi, u 2012. država je imala evidentirano oko 9 milijardi kuna neplaćenih koncesijskih naknada. S druge strane, umjesto da ostvaruje povrat od svojih vlasničkih udjela u javnim poduzećima – od kojih su mnoga monopolisti – Hrvatska je u razdoblju od 2002. do 2015. takvim tvrtkama na ime subvencija isplaćivala oko 1,24 posto BDP-a. Zadnjih godina zbog pravila Europske unije to se donekle smanjilo.

Na koncu, ostaje i mogućnost zarade od prodaje imovine. Aktivnosti Hrvatske, što iz razloga administrativne nesposobnosti, što iz političkog oportunizma, ni na tom polju nisu bile ozbiljnije. Dapače, usprkos višegodišnjoj izolaciji i urušenoj ekonomiji, u razdoblju od 2000. do 2010. Srbija je ostvarila dvostruko veći privatizacijski od Hrvatske.

S obzirom na tempo rasta javnog duga, pitanje privatizacije u Hrvatskoj će i u bliskoj budućnosti biti jako prisutno. Javni sentiment rigidno mu se protivi, no ekonomsku logiku bit će teško demantirati. Jer ako na milijardu eura vrijednosti imovine država ostvaruje prinos od 1 posto, a na milijardu eura duga plaća kamatu od 4 posto, onda elementarna logika nalaže da je najisplativije rješenje prodati imovinu i s tim novcem otplatiti glavnicu duga. Ipak, emocije često ne uvažavaju matematiku.

Prihodi proračuna opće države od imovine 2002-2010. (% BDP-a)

izvor: proračun Ante Bajo, EIF

Prihodi od imovine  

Zaduženost građana porasla, broj blokiranih eksplodirao, a životni standard stagnira

U samo tri godine, od sredine 2012. do sredine 2015. godine, u blokadi je završilo više od 91.000 hrvatskih građana, što je gotovo grad veličine Osijeka. Istodobno, nepodmireni dugovi građana porasli su za skoro 19 milijardi kuna.

Problem nelikvidnosti u Hrvatskoj se davno prelio iz sektora poduzeća u sektor stanovništva. Dok su neplaćanja ranije bila ‘popularna’ u tvrtkama, danas ih, nakon šest godina recesije, znatno više ‘prakticiraju’ obični građani. Oni koji svojim primanjima nisu u stanju podmiriti ni najosnovnije  – od računa za struju i vodu, preko iznosa za telefonske razgovore, pa do rata kredita ili poreza državi.

Rezultat je lavina ovrha, koja je posljednjih godina dobro ‘protresla’ Hrvatsku. Dok je, naime, još  krajem lipnja 2012. blokirane račune imalo je manje od 230.000 građana, a njihova su dugovanja dosezala gotovo 15 milijardi kuna, do kraja lipnja ove godine broj građana u blokadi narastao je na preko 320.000, a iznos njihovih neplaćenih dugovanja na astronomskih oko 34 milijarde kuna.

Iako postoji dosta objektivnih prigovora metodologiji statistike o blokiranim građanima u Hrvatskoj, neosporno je kako je razina zaduženosti građana u krizi osjetno porasla. Prema podacima Eurostata, 2005. godine udjel duga u prihodima prosječnog kućanstva u Hrvatskoj je iznosio oko 47 posto, a već 2013. više od 60 posto. I ta razina je znatno niža nego u većini razvijenih država EU, no zanimljivo je da se taj rast zaduženosti nije preslikao na životni standard građana.

Podaci Eurostata pokazuju da je životni standard u Hrvatskoj, unatoč razmjerno visokim plaćama u usporedbi s drugim zemljama u tranziciji, jedan od najnižih u EU. Siromašniji od nas jedino su Rumunji i Bugari. O tome svjedoči i podatak euro-statističara da je Hrvatska prošlu godinu zaključila s BDP-om po stanovniku, iskazanom u paritetu kupovne moći, što se uzima kao dobar pokazatelj životnog standarda, na razini od samo 59 posto prosjeka Unije. Taj je pokazatelj u Rumunjskoj  54 posto prosjeka EU, a u Bugarskoj 45 posto. No, u Sloveniji je istodobno znatno veći, 83 posto Unijina prosjeka, kao i u, primjerice, Mađarskoj, 68 posto BDP-a.

Iako su nam plaće znatno manje nego na europskom zapadu, razina cijena u Hrvatskoj je 2013., pokazuju računice Eurostata, dosezala 68 posto prosjeka EU. Neke robe, poput elektronskih uređaja i aparata, ovdje su čak i skuplje od Unijina prosjeka. Druge, poput hrane i pića, za prosjekom EU zaostaju sedam posto i nalaze na razini cijena istih proizvoda u Španjolskoj.

Stoga će povećanje razine životnog standarda u uvjetima slabog gospodarskog rasta, kakav nas očekuje u sljedećim godinama, biti možda i jedan od najvećih izazova za novu Vladu.  To će se morati provoditi usporedo s nastavkom ‘čišćenja’ hrvatske ekonomije, kao i s reformama. A. M.

Život u blokadi

Zašto hrvatski političari ne shvaćaju o deficitu ono što je jasno svakom kućanstvu?

Vlada je u svom Programu konvergencije za razdoblje od 2015. do 2018. predvidjela proračunski deficit od pet posto u 2015. te njegovo smanjenje na 3,9% BDP-a u 2016. godini. U proteklom se desetljeću, međutim, hrvatske su Vlade bile vrlo neuspješnje u ispunjavanju postavljenih ciljeva. Europska komisija je u zimskim prognozama procijenila da će, bez dodatnih mjera, proračunski manjak u 2015. godini iznositi 5,6 posto BDP-a i da će se u 2016. godini produbiti na 5,7 posto BDP-a.

Tako bi se Hrvatska, prema visini proračunskog manjka u ovoj i idućoj godini, nalazila na čelnom mjestu među zemljama EU. Kako je Vlada u travnju donijela odluke kojima je povećala prihode i smanjila rashode, a i rast BDP-a mogao bi biti malo veći nego što se očekivalo, postoje izgledi da se ostvari planirani deficit od oko pet posto BDP-a. Međutim, veliki rizik predstavljaju predizborni potezi vlade čije je efekte trenutačno teško sagledati.

U proteklim godinama Vlada nije uspjela smanjiti proračunski deficit i provesti fiskalnu prilagdobu dogovorenu s Europskom komisijom. U 2014. godini Hrvatska je imala proračunski deficit od 5,7 posto BDP-a, treći po veličini među zemljama Europske unije, dok je godinu ranije iznosio 5,4 posto BDP-a. To je znatno više od postavljenog cilja u okviru Procedure prekomjernog deficita koji je iznosio 4,6 posto BDP-a. Povećan je i primarni deficit, razlika između prihoda i rashoda kada se isključe rashodi za kamate. On je sa 6,17 milijardi kuna ili 1,9 posto BDP-a u 2013. godini porastao na 7,34 milijarde kuna ili 2,2 posto BDP-a u 2014. godini. To znači da se tekuća državna potrošnja ne može financirati iz tekućih prihoda pa se javni dug povećava po neodrživoj dinamici.

GRAF: Proračunski deficit zemalja Europske unije u 2014 godini, % BDP-a

izvor: Eurostat

Može li jeftinija kuna donijeti bolji život hrvatskim građanima?

Tečaj kune prema euru proteklih se godina kretao u rasponu od 7,10 do 7,70, ali unatar jedne godine oscilacije nikad nisu prlazile raspon od +/- 5 posto oko srednjeg godišnjeg tečaja.  Ovisno o njihovom interesu, različite društvene skupine zagovaraju i drugačiju tečajnu politiku. Dok izvoznici žele slabiji tečaj, vjerujući da bi na taj način povećali konkurentnost, u interesu onih koji su kreditno zaduženi uz valutnu klauzulu je stabilan tečaj.

Od ukupno 278,1 milijardu kuna ukupnih kredita, iznos od 174,4 milijarde kuna vezan je uz euro (62,7 posto), dok je uz švicarski franak vezano 25,2 milijarde kuna (devet posto). Cost-benefit analize pokazuju da bi od deprecijacije dugoročno nebi imali koristi ni izvoznici jer su u velikoj mjeri ovisni o uvozu repromaterijala koji bi postao skuplji, dok bi negativne posljedice bile značajne: porasla bi zaduženost stanovništva, podueća i države, povećao bi se iznos nenaplativih kredita, a svi uvozni proizvodi postali bi skuplji.

Hrvatska narodna banka vrlo je predana održavanju tečaja stabilnim jer o tome ovisi stabilnosti cijena i financijskog sustava, što su njene osnovne zadaće. Kretanje tečaja ovisi o priljevu deviza u zemlju: o rezultatima razmjene roba i usluga s inozemstvom, o stranim ulaganjima, o inozemnom zaduživanju države, banaka i poduzeća, kao i o drugim sezonskim kretanjima u gospodarstvu. Da bi centralna banka mogla intervenirati i održavati tečaj stabilnim, mora imati zadovoljavajuću razinu međunarodnih pričuva. Ukupne međunarodne pričuve iznosile su krajem lipnja ove godine 13,7 milijardi eura, što je za 1,04 milijarde eura, odnosno oko 8,2 posto više nego na isteku 2014. godine. Neto međunarodne pričuve (u koje nije uključena obvezna devizna pričuva, specijalna prava vučenja kod MMF-a, sredstva Europske komisije, devizna sredstva Ministarstva financija, kao ni ulaganja u repo poslove) porasle su u prvom ovogodišnjem polugodištu za 650,1 milijun eura, odnosno za 6,1 posto, dosegnuvši 11,3 milijarde eura. Proteklih godina MMF upozorava da Hrvatska morala povećati razinu pričuva kako bi uspješno nastavila voditi sadašnju tečajnu politiku. No, pozivajući se na vlastitu metodologiju, HNB smatra da je njihova razina zadovoljavajuća.

Korelacija tečaja kune, izvoza i tekućeg računa platne balance

 

izvor: HNB

 

Za otplatu državnih dugova svakog mjeseca se izdvaja oko milijardu kuna

Uposljednje tri godine dug hrvatskog javnog sektora porastao je za gotovo 68 milijardi kuna, pokazuju podaci Eurostata.

Još krajem 2011. javni je dug iznosio nešto manje od 212 milijardi kuna, ili 63,7 posto hrvatskoga bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok je krajem prošle godine, kako pokazuje službena statistika, hrvatska država u širem smislu riječi, što uključuje i lokalnu samoupravu te javna poduzeća, vjerovnicima dugovala gotovo 290 milijardi kuna, ili 85 posto BDP-a.

Iako po teretu javnoga duga Hrvatska ne spada među rekordere unutar EU, budući da su, primjerice, Belgija, Italija i Grčka, zaduženije od nas, servisiranje javnoga duga sve je veći uteg za hrvatski proračun. Sam ministar financija Boris Lalovac u više je navrata upozorio da za otplatu državnih dugova mjesečno mora izdvajati oko milijardu kuna.

Posljedica je to, već godinama upozoravaju analitičari, neprovedenih reformi, koje svoj danak ubiru u velikom zaduživanju: njime se financira velik proračunski deficit, odnosno i dalje kudikamo veća potrošnja države od mogućnosti. Dođe li do porasta kamatanih stopa, čega se makroekonomisti pribojavaju, teret otplate dugova bit će i veći. Ne čudi stoga što se sve više čuju upozorenja da i Hrvatskoj prijeti ‘grčki scenarij’.

Eksploziju proživljava i vanjski dug zemlje, koji je krajem prošle godine, prema podacima HNB-a, iznosio oko 46,7 milijardi eura, ili 108,4 posto hrvatskoga BDP-a. Iako vanjski dug, u koji ulaze kako dugovanja države i središnje banke prema inozemstvu, tako i dugovi tvrtki i banaka, posljednjih godina raste nešto sporije nego u pretkriznim godinama, on je još od 2009. veći od ukupne vrijednosti roba i usluga koje tijekom godine proizvede hrvatsko gospodarstvo.

Podaci o javnom i o vanjskom dugu potvrda su teze da je Hrvatska prezadužena zemlja. Po tome, doduše, nismo izuzetak na Starom kontinentu, ali nakon šest godina recesije i s vrlo izglednim niskim stopama rasta gospodarstva u budućnosti, nedovoljnima čak i za vraćanje kamata na zaduženja, pitanje je kako ćemo u godinama pred nama vraćati dugove. I hoćemo li to moći.  A. M.

Eksplozija hrvatskih dugova u posljednjih 10 godina (kao % BDP-a)

 

Izvor: HNB