JE LI STIGLO VRIJEME ZA VELIKU KOALICIJU HDZ-a i SDP-a? Tko god formira Vladu sam neće moći provesti reforme

Ivanka Toma Političke analize
Izvor: Boris Kovačev / CROPIX

“Mjesec dana prerano ste postavili pitanje. Čekajmo da prođu izbori i da se vidi koliko će tko dobiti mandata. Tek kada se zbroje glasovi, ima smisla razgovarati o toj temi”, odgovara bivši premijer Nikica Valentić, inače zagovornik velike koalicije, na pitanje je li sazrelo vrijeme u kojemu bi dvije najveće stranke, HDZ i SDP, mogle sporazumno obnašati vlast. – Moj je stav da je potreban neki oblik suradnje, bez obzira na to je li to široka koalicija ili nešto drugo. Ali, ako sada počnem o tome govoriti, u jeku predizborne kampanje, nitko me neće čuti. Samo će me dočekati na nož – nastavlja Valentić uz napomenu da su problemi koje u Hrvatskoj treba riješiti veliki. Zato će se, kaže, morati preispitati oblik suradnje između dviju najvećih političkih stranaka. No, nakon izbora. – Da išta više o tome kažem u ovoj gužvi, nitko ne bi dobro percipirao to što govorim – zaključio je Valentić.

Prema anketama je ishod parlamentarnih izbora neizvjestan. Domoljubna koalicija koju je formirao HDZ ima veće šanse biti realni pobjednik izbora, ali neće dobiti dovoljno mandata da sama sastavi Vladu. S druge strane, SDP-ova koalicija Hrvatska raste na izborima bi mogla dobiti nešto manje zastupnika, ali ima veći postizborni koalicijski potencijal. Po tome, bez obzira na to tko će formirati Vladu, neće imati dovoljnu većinu da bi mogao provesti i jednu dublju reformu. Usto, velike stranke u svoje koalicije uključuju puno manjih partnera (HDZ je u predizbornom savezu sa sedam stranaka), što znači da će morati svima dati neki udio u vlasti i zadovoljiti niz najrazličitijih apetita i interesa. Sve to će bitno otežavati donošenje i provođenje odluka.

Teške podjele

Prema mišljenju Maruške Vizek s Ekonomskog instituta, tri su reforme nužne da bi se hrvatsko gospodarstvo osposobilo za intenzivniji ekonomski rast. To su reforma javnih poduzeća, lokalne samouprave i konsolidacija javnih financija. No, M. Vizek ne misli da bi velika koalicija SDP-a i HDZ-a bila dobra za Hrvatsku. – Koalicijske vlade uvijek traže podjelu plijena, svatko mora dobiti svoj udio. Tako se, primjerice, događa da u Ministarstvu gospodarstva ministar bude iz jedne stranke, njegov zamjenik iz druge, a da se na druge važne funkcije postave ljudi iz treće stranke. Tako podijeljeno ministarstvo ne funkcionira dobro. Nema prave komunikacije, dogovora, podjele posla i odgovornosti – kaže M. Vizek koja misli da bi u velikoj koaliciji takve podjele bile još gore. – Bilo bi lijepo da imamo veliku nacionalnu koaliciju, ali mi za to nemamo odgovorne političare – zaključila je M. Vizek.

Svi naši sugovornici na temu eventualnog postizbornog koaliranja HDZ-a i SDP-a, bez obzira na to misle li da bi takva koalicija bila dobra ili ne, slažu se da je ona nemoguća, i to prvenstveno zbog političkog profila i karaktera čelnika dviju stranaka – Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića.

Protiv podjela

– Uvjeren sam da bi velika koalicija bila dobro rješenje za Hrvatsku. To bi bio način da se sustavno i bez opstrukcija provede reforma lokalne uprave i samouprave, reforma javne uprave, trasiraju dugoročni infrastrukturni projekti, da se dugoročno definira energetska politika, reformira pravosuđe – kaže nam SDP-ovac, pristaša ideje da dvije najveće stranke nakon izbora prevladaju svjetonazorske razlike i potpišu sporazum u kojemu bi definirale ciljeve i formirale stabilnu Vladu. Tako nešto bi, smatra, bilo plodno tlo za gospodarski razvoj Hrvatske, ali i za prevladavanje dubokih ideoloških podjela koje su rascijepile društvo. Bilo bi, nastavlja, dobro i stoga što bi komunikacija s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović bila daleko jednostavnija i kvalitetnija. – Dobar dio ljudi iz vrha HDZ-a mogu zamisliti u Vladi kojoj bi premijer bio Zoran Milanović. Ali mi je teško zamisliti makar jednog SDP-ovca koji bi mogao funkcionirati pod Tomislavom Karamarkom – rekao je naš sugovornik. Njegov stranački kolega nastupa daleko tvrđe. – Rezultati izbora će biti tijesni, ali vjerujem da će SDP i njegova koalicija uspjeti formirati parlamentarnu većinu. A velika koalicija, kad je o SDP-u riječ, ne pije vodu. S Tomislavom Karamarkom i ovakvim HDZ-om nema šanse! – izričita je poruka koja se šalje s Iblerova trga. A uz nju ide opaska da smo daleko od zemalja gdje ovakve koalicije funkcioniraju već drugi mandat, a krivnja se pripisuje HDZ-u. – Nemoguće se dogovarati s ljudima koji jedno govore u oporbi, drugo kad su na vlasti. S ljudima koji bi pristali na poplavu, najezdu skakavaca, na sve što bi im podiglo šanse da dobiju vlast – kaže SDP-ovac i optužuje HDZ da po tom modelu nastupaju u odnosu na izbjegličku krizu o kojoj su tri puta mijenjali stav.

Slično, ali s premisama koje priliče drugom taboru, o velikoj koaliciji govore vodeći HDZ-ovi političari. – HDZ će pobijediti na izborima, imati apsolutnu većinu i formirati Vladu. Velika koalicija sa SDP-om je utopija – kaže jedan od bliskih Karamarkovih suradnika. Željko Reiner, nositelj liste Domoljubne koalicije za I. izbornu jedinicu, HDZ-u također prognozira izbornu pobjedu nakon koje će pitanje koalicije biti bespredmetno. – Imat ćemo komotnu i sigurnu većinu. Naravno da se oko odluka koje su bitne za državu treba pokušati postići konsenzus. Mi smo i u proteklom mandatu oko nekoliko važnih stvari nudili konsenzus, ali su ga vladajući odbijali. A to nije dobro jer postoje teme koje prevladavaju jedan mandat – kaže Reiner. Na primjedbu da se u mandatu netom raspuštenog Sabora nije mogla skupiti dvotrećinska većina čak ni za izbor dvoje sudaca Ustavnog suda te da nastavak takvog odnosa i nakon izbora realno može dovesti do toga da iduće godine ostanemo bez Ustavnog suda, Reiner odgovara da su se ustavni suci ranije uvijek birali dogovorom, ali se oporbu sada ništa nije ni pitalo.

Treći sugovornik iz HDZ-a kaže da još nije vrijeme za takvu temu. – Prije toga nam treba komprimiranje političke scene. Kad budemo imali nekoliko političkih stranaka, onda možemo razgovarati i o velikim koalicijama – kaže nam HDZ-ovac s poduljim parlamentarnim stažem i iskustvom u izvršnoj vlasti koji smatra da je “puno prerano” za to da se kod nas dogodi scenarij kao u Njemačkoj, gdje je na vlasti koalicija CDU-a, CSU-a i SPD-a.

Ucjene i prohtjevi

– Meni se ideja velike koalicije ne čini dobrom, potrebnom i realnom. Ponajprije, ne vidim da je za stabilnost političkog sustava loše imati dvije velike političke stranke koje relativno uspješno posreduju političke sukobe u sustavu donošenja javnih odluka – kaže profesor upravne znanosti Ivan Koprić s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Na sukobljavanja, kaže, ne treba gledati kao na nešto loše i zlo, a isto tako valja cijeniti to što određeni politički akteri obavljaju važan zadatak posredovanja interesnih sukoba u formalno društveno odlučivanje. – Velika koalicija moguća je samo ako se ti normalni sukobi zatome, priguše i potisnu zarad zajedničkog obavljanja vlasti dviju velikih političkih stranaka. No, time interesni sukobi u društvu ne nestaju, oni su i dalje tu, pa u nekom trenutku mogu izbiti nekim izvaninstitucionalnim putem, što zapravo nije poželjno. Takvi su putovi obično nasilni; kome bi se to moglo svidjeti!? – pita Koprić.

Josip Budimir, HSLS-ov ekonomski strateg, gleda iz drugog kuta. On je u lipnju čvrsto zagovarao veliku koaliciju smatrajući “da je ona bolja nego da relativni pobjednik izbora, bez obzira na to bio to HDZ ili SDP, postane objektom ucjena i prohtjeva nekog minornog političkog partnera”. – Velika koalicija imala bi, možda, zadatak efikasno provoditi reforme. No, je li za provedbu reformi nužna i dovoljna velika koalicija? Njih može provoditi svaka ‘obična’ vlada ako ima volje, znanja, posvećenosti i hrabrosti. I podrške u parlamentu. Imali smo vlade koje su imale sasvim solidnu saborsku većinu, ali su im nedostajale neke od navedenih kvaliteta – čvrst je u svojim stavovima prof. Koprić.

Što je bolje, pitalo se i birače, no oni su podijeljeni. Prema anketi koju je u srpnju provela agencija Ipsos puls, 47 posto birača bi podržalo veliku koaliciju, ali isto toliko ne bi, a 6 posto ne zna.