Zašto Hrvati radije idu van nego se sele unutar države

Jutarnji list Zaposlenost
Izvor: Tom Dubravec

Dok je odlazak na rad u inozemstvo praktički zaživio kao jedna od najčešćih opcija nezaposlenih u Hrvatskoj, promjena životne sredine unutar države radi posla malo se koristi i razmatra. Iznimke koje ne potvrđuje pravilo su naši “sezonci” koji tijekom turističke sezone odlaze iz unutrašnjosti raditi u turističke destinacije na Jadranu i “težaci” u poljoprivredi koji uskaču u vrijeme najvećih radova poput žetve i berbe na nasadima i u voćnjacima.

Nesklonost nezaposlenih da odlaze za poslom tamo gdje ga ima umrtvljuje tržište rada i proizvodi niz problema samim nezaposlenima. I obratno, mobilnost radne snage donosi niz koristi kao što su smanjenje regionalnih razlika i poticaj ekonomskom rastu. Nameće se pitanje kakvim politikama država može potaknuti migracije na tržištu rada.

Što može država

– Država može postići jako puno politikama koje potiču mobilnost – kaže nam prof. dr. sc. Ivo Bićanić s katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Primjeri politika, nastavlja naš sugovornik, su uređenje tržišta iznajmljivanja stanova i kuća za radnike koji dolaze u neku sredinu radi posla, pomoć migrantima da lakše ostvaruju upis djece u vrtiće, dodatnim bodovanjem, primjerice, djelovanje posebnim službama i promidžbenim kampanjama koje potiču nezaposlene građane na promjenu prebivališta radi posla. Nešto od toga država je već pokušala primijeniti, kao što je povoljan najam državnih ili gradskih stanova (primjerice u stambenom naselju zagrebačke gradske uprave u Sesvetskoj Sopnici), a zabilježeni su i primjeri malih općina (Lovinac u Lici i Netretić u Karlovačkoj županiji) koje su oglasile kompletnu pomoć doseljenicima s obitelji u gradnji njihovih domova.

– Na slabiju mobilnost radne snage svakako utječu gospodarska stagnacija, rast nezaposlenosti i pad zaposlenosti koji sami po sebi smanjuju seljivost – dodaje Bićanić.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku koje je za naš prilog analizirala znanstvenica s osječkog Ekonomskog fakulteta Đula Borozan, u Hrvatskoj je između 2000. i 2014. godišnje mjesto prebivališta promijenilo 77 tisuća osoba ili dva posto ukupnog stanovništva.

– Gledajući unazad nekoliko desetljeća, Hrvatska je zemlja obilježena turbulentnim ekonomskim i političkim promjenama, da ne spominjem Domovinski rat, te značajnim i rastućim regionalnim ekonomskim razlikama. Stoga je i za očekivati intenzivne migracijske procese, posebice unutarnje, i značajan učinak migracija na njih, kao i ekonomski rast. Međutim, stvarnost to opovrgava – konstatira Đula Borozan. Ona upozorava da je slaba mobilnost radne snage i europski problem. Tržište rada u Europskoj uniji, ukazuje Borozan, je tržište ograničene mobilnosti i relativno rigidno po svom karakteru, što znači, zaključuje, da se sporo prilagođava promjenama u društvu, gospodarstvu i političkim odnosima snaga. Kao posljedicu takvog odnosa snaga u Uniji imamo visoku stopa nezaposlenosti, i to osobito mlade populacije.

– Hrvatsko tržište rada je preslika europskog tržišta rada, ali su problemi koji se s njim vežu, kao što su nezaposlenost, posebice nezaposlenost mladih i dugotrajna nezaposlenost i siva ekonomija, značajno izraženiji. Izraženija rigidnost tržišta rada i slaba geografska mobilnost radne snage su značajni uzročnici toga, a velike međužupanijske razlike u stopi nezaposlenosti samo su jedna od mogućih potvrda toga – navodi Borozan.

Bez pravih mjerila

Hrvatski zavod za zapošljavanje, kako su nas izvijestili u toj ustanovi, ne raspolaže istraživanjima o (ne)spremnosti i (ne)sklonosti prijavljenih na Zavodu na promjenu prebivališta ili stručne spreme radi zapošljavanja. Zavod mobilnost nezaposlenih potiče prvenstveno radi uspješne turističke sezone.

– Organiziramo posjete poslodavcima, ankete, prezentacije mjera aktivne politike zapošljavanja, posebno mjere Stalni sezonac i Rad nakon ljeta, informiranje nezaposlenih osoba, selekcije kandidata za poslodavce koji zapošljavaju sezonske radnike u turizmu, sajmove poslova – navode u HZZ-u. Unatrag nekoliko godina, prema istom izvoru, bilježi se i rast potreba poslodavaca u turizmu za sezoncima i rast interesa kod nezaposlenih za takvim angažmanom. Tako su samo lani poslodavci tražili posredovanje Zavoda za 32 tisuće i 552 radnika na poslovima pružanja smještaja te kuhanja i posluživanja hrane. Najveći broj traženih radnika bio je u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a najveći odlazak iz unutrašnjosti na rad u turističkim destinacijama bilježio se na područjima Osijeka, Slavonskog Broda i Vinkovaca. Prema podacima DZS-a o unutarnjim migracijama, naši građani najviše se doseljavaju u Zagreb, Zagrebačku županiju, Splitsko-dalmatinsku županiju, Primorsko-goransku i Istarsku županiju. Sve redom, izuzev Splitsko-dalmatinske, to su županije koje imaju najbolje makroekonomske pokazatelje. No, istodobno, kako upozorava Đula Borozan, te iste “useljeničke” županije uglavnom su i “iseljeničke”, izuzev Primorsko-goranske i Istarske.

Žene sklonije selidbi

Naša sugovornica kaže da takva “iseljeničko-useljenička” praksa nije ni nepoznata niti neobična u europskim okvirima. Raščlanjujući podatke DZS-a o unutarnjim migrantima po rodu i starosti, Borozan ističe kako se pokazuje da je mlađa populacija, između 20 i 39 godina, sklonija migriranju te da su žene nešto sklonije unutarnjim migracijama od muškaraca, što je, zaključuje, također potvrđeno i u drugim europskim zemljama.

– Unutarnji migracijski procesi generiraju obično niz koristi, između ostalog dinamiziraju gospodarstvo, pridonose smanjenju regionalnih razlika i osnažuju ekonomski rast. U Hrvatskoj se čini da unutarnje migracije nemaju takav značaj, a što se može objasniti ipak njihovim malim udjelom i fenomenom odljeva mozgova – napominje Đula Borozan. Ukazujući na to da je odluka o iseljenju ili ostajanju u nekom mjestu teška odluka za svakog pojedinca ili obitelj, Borozan ocjenjuje da migracijska odluka ovisi o mnoštvu čimbenika.

– Jedna od poznatih i vrlo jednostavnih teorija migracijske čimbenike svrstava u tzv. potisne (push), zbog kojih ljudi napuštaju svoj dom kao što su siromaštvo, ekonomske krize, nezaposlenost ili ratovi te privlačeće (pull) čimbenike koji privlače ljude u neko drugo mjesto, primjerice veća ponuda radnih mjesta, kulturnih događaja ili jednostavno bolji i prosperitetniji životni uvjeti – navodi naša sugovornica.

Bajke o odljevu

O spomenutom “odljevu mozgova” raspredaju se u Hrvatskoj prave bajke, pa se tako govori i o stotinama tisuća uglavnom mladih koji su se posljednjih godina otisnuli u inozemstvo. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2013. godini iz inozemstva se u Hrvatsku doselilo 10.378, dok je u obratnom smjeru išlo 15.262 ljudi, od toga 12.232 hrvatska državljana.

Kad je u pitanju burza rada, prošle godine oko četiri tisuće nezaposlenih odjavilo se za Zavoda radi odlaska na rad u inozemstvo. Najčešće se, prema podacima Zavoda, radilo o odlasku u Njemačku, Austriju, Slovačku, Sloveniju, Irsku i Italiju. Prvi podaci za tekuću godinu ukazuju na povećanje broja odlazaka nezaposlenih u inozemstvo.
Problematične brojke

– U medijima postoje razne kalkulacije o puno većem broju osoba koje su iselile iz Hrvatske, ali napominjemo kako je metodologija DZS-a iznimno precizna i jedina relevantna. Državni zavod za statistiku izrađuje svoje podatke na način da koristi bazu MUP-a s odjavama, koja je po broju mnogo veća, zbog odlaska iz zemlje, te uparuje dobivene podatke s podacima zadnjeg popisa stanovništva iz 2011. godine – napominju u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, koji raspolaže podatkom da je u Njemačkoj lani izdano 23 tisuće i 435 dozvola za hrvatske državljane, od 16.412 za sezonske poslove.

– U vezi s podacima o izdanim radnim dozvolama u Njemačkoj, moramo naglasiti da se evidencija o izdanim dozvolama vodi ovisno o državljanstvu, a ne ovisno o državi prebivališta, tako da se prema informacijama iz hrvatskih medija gotovo 11.000 radnih dozvola odnosi na državljane Bosne i Hercegovine koji ujedno imaju i hrvatsko državljanstvo – napominju u Zavodu.
U inozemstvo još uvijek najviše odlaze radnici sa završenom srednjom školom ili bez nje, dok oni sa završenim fakultetom i višim znanstvenim zvanjima, prema podacima HZZ-a, čine oko 11 posto “ekonomske emigracije”.

S obzirom na utjecaj “odljeva mozgova” na unutarnje migracije, o čemu je govorila Đula Borozan, nameće se zaključak da bez zaustavljanja odlaska mladih u inozemstvo neće doći ni do veće mobilnosti nezaposlenih u potrazi za poslom unutar Hrvatske.  (V. Marjanović)